Karl Marks
Ekonomsko-filozofski rukopisi iz 1844. godine
7. Vidjeli smo kakvo zna�enje pod pretpostavkom socijalizma ima bogatstvo ljudskih potreba, pa stoga i novi na�in proizvodnje, a isto tako i novi predmet proizvodnje: to je novo ispiljavanje �ovjekove su�tinske snage i novo oboga�ivanje �ovjekova bi�a. U okviru privatnog vlasni�tva zna�enje je obrnuto. Svaki �ovek spekulira s tim da drugome stvori novu potrebu da bi ga prisilio na novu �rtvu, da bi ga stavio u novu zavisnost, te da bi ga zaveo na novi na�in u�ivanja, a time na ekonomsku propast. Svako poku�ava da nad drugim stvori tudju su�tinsku snagu da bi u tome zadovoljio svoju vlastitu, sebi�nu potrebu. Stoga s masom predmeta raste carstvo tudjih bi�a kojima je �ovjek podjarmljen, a svaki novi proizvod je nova potencija uzajamnog varanja i uzajamnog plja�kanja. �ovjek postaje utoliko siroma�niji kao �ovjek, on treba utoliko vi�e novca da bi zagospodario neprijateljskim bi�em, a mo� njegova novca pada upravo u obrnutom razmjeru s masom proizvodnje, tj. njegove potrebe rastu s povecanjem mo�i novca. Stoga je potreba za novcem istinska potreba koju proizvodi nacionalna ekonmija i jedina potreba koju ona proizvodi. Kvantitet novca sve vi�e postaje njegovo jedino mo�no svojstvo; kao �to sva bi�a svodi na njihovu apstrakciju, tako se on u svom vlastitom kretanju svodi na kvantitativno bi�e. Njegova prava mjera postaju prekomjerenost i neumjerenost.
Subjektivno to izgleda tako da pro�irenje kruga proizvoda i potreba djelomi�no postaje dovitljiv i prora�unljiv rob neljudskih, rafiniranih, neprirodnih i izmi�ljenih po�uda - privatno vlasni�tvo ne zna u�initi grubu potrebu ljudskom potrebom; njegov idealizam je uobra�enje, samovolja, hir, i nijedan eunuh ne laska podlije svome despotu i ne poku�ava da besramnijim sredstvima podra�uje njegovu otupelu sposobnost u�ivanja da bi lukavstvom zadobio milost nego �to to �ini industrijski eunuh, proizvodja�, koj i laska da bi lukavstvom dobio srebrne tanjire, da bi iznajmio zlatnike iz d�epa kr��anski ljubljenog susjeda - (svaki proizvod je mamac kojim se �eli iznajmiti bi�e drugoga, njegov novac; svaka zbiljska ili mogu�a potreba je slabost koja ce muhu navesti na ljepak; op�e iskori��avanje dru�tvenog �ovjekovog bi�a, kao �to je svako �ovjekovo nesavr�enstvo veza s nebom, jeste jedna strana s koje je njgovo srce dostupno sve�eniku; svaka nevolja je prilika da se susjedu pristupi s najljubaznijim izgledom i da mu se ka�e: dragi prijatelju, dajem ti ono �to ti je potrebno; ali ti zna� conditio sine qua non; ti zna� kakvim crnilom treba da mi zapi�e� du�u; ja ti podvaljujem pru�aju�i ti u�itak) - prilagodjava se njegovim najpokvarenijim fantazijama, igra ulogu svodnika izmedju njega i njegove potrebe. Pobudjuje u njemu bolesne po�ude, vreba na svaku slabost da bi onda zahtjevao kaparu za tu uslugu. - To otudjenje se djelomi�no pokazuje tako �to na jednoj strani proizvodi rafiniranost potreba i njihovih sredstava, a na drugoj strani �ivotinjsku podivljalost, potpunu, grubu, apstraktnu jedinstvenost potrebe; ili, �tovi�e, samo ponovo proizvodi sebe samu u svom suprotnom zna�enju. �ak i potreba za slobodnim zrakom prestaje da bude kod radnika potreba; �ovjek se vra�a u �pilju, koja je, medjutim, otrovana smrdljivim ku�nim dahom civilizacije, i koju on kao tudju nastanuje privremeno i nesigurno, koja mu svakog dana mo�e izma�i, iz koje svakog dana mo�e biti izba�en ako ne pla�a. On mora platiti tu ku�u smrti. Svijetao stan, koji Prometej ozna�ava kod Eshila kao jedan od velikih poklona pomo�u kojeg je divljaka stvorio �ovjeka, prestaje da postoji za radnika. Svijetlo, zrak itd., najjednostavnija �ivotinjska �isto�a, prestaje da bude potreba za �ovjeka. �ivotnim elementom postaje mu prljav�tina, to propadanje, truljenje �ovjeka, kloaka (to treba doslovno shvatiti) civilizacije. Potpuna neprirodna zapu�tenost, trula priroda postaje njegov �ivotni elemenat. Nijedno od njegovih osjetila vi�e ne postoji, ne samo na svoj ljudski na�in nego i na neljudski, pa zato �ak ni na �ivotinjski na�in. Ponovo se vra�aju najgrublji na�ini (i orudja) ljudskoga rada, kao dolap rimskih robova, koji je postao na�in proizvodnje, na�in postajanja mnogih engleskih radnika. Ne samo �to �ovjek nema nikakvih ljudskih potreba nego cak prestaju i �ivotinjske potrebe. Irac zna samo za potrebu jela, i to samo krompira, i to najgore vrste, prosija�kog krompira. Ali Engleska i Francuska imaju ve� u svom industrijskom gradu malu Irsku. Divljak, �ivotinja ipak ima potrebu za lovom, za kretanjem itd., za dru�tveno��u. - Upro��avanje stroja i rada iskori�cava se za to da �ovjeka koji tek nastaje, sasvim neoformljena �ovjeka - dijete - u�ini radnikom, kao �to je radnik postao najzanemarnije dijete. Stroj se prilagodjuje �ovjekovoj slabosti da bi od slaba �ovjeka na�inio stroj.
(Kako porast potreba i sredstava za njihovo zadovoljenje proizvodi nedostatak
potreba i nedostatak sredstava, dokazuje nacionalni ekonomist (i kapitalist
- uop�e, mi govorimo uvijek o empirijskim poslovnim ljudima kada se obra�amo
nacionalnim ekonmistima, njihovom nau�nom priznanju i postojanju)
1. time �to radnikovu potrebu svodi na najnu�nije i najjadnije izdr�avanje fizi�kog
�ivota, a njihovu djelatnost na najapstraktnije mehanicko kretanje; dakle, ka�e
on, �ovjek nema nikakve druge potrebe, ni potrebe za djelatno��u, ni za u�ivanjem;
jer �ak i takav �ivot progla�ava ljudskim �ivotom i postojanjem;
2. time �to najoskudniji �ivot (egzistenciju) ra�una kao mjerilo, i to kao op�e
mjerilo: op�e zato �to vrijedi za masu ljudi; on �ini od radnika bi�e bez osjecaja
i potreba, kao �to njegovu djelatnost �ini �istom apstrakcijom svake djelatnosti;
on smatra da je svaki radnikov luksuz za osudu i sve �to prelazi najapstraktniju
potrebu - bilo to kao pasivan u�itak ili ispoljavanje djelatnosti - �ini mu
se kao luksuz. Stoga je nacionalna ekonomija, ta nauka o bogatstvu, istovremeno
nauka o odricanju, oskudevanju, �tednji i ona zaista dolazi do toga da �ovjeka
u�i da �tedi �ak i na potrebi za �istim zrakom i fizi�kim kretanjem. Ta nauka
o �udesnoj industriji istovremeno je nauka o askezi, a njen istinski ideal je
asketski, ali lihvarski �krtac i asketski rob, ali rob koji proizvodi. Njen
moralni ideal je radnik koji donosi u �tedionicu jedan dio svoje pla�e, i ona
za taj svoj omiljeni ideal na�la, tako re�i, ropsku umjetnost. U kazali�tu je
to prikazivano na sentimentalan na�in. Stoga je ona - uprkos svom svjetovnom
i razbludnom izgledu - zaista moralna nauka, najmoralnija nauka. Njeno osnovno
na�elo je samoodricanje, odricanje od �ivota i od svih ljudskih potreba. Ukoliko
manje jede�, pije�, kupuje� knjige, ukoliko manje ide� u kazali�te, na ples,
u gostionicu, ukoliko manje misli�, voli�, teoretizira�, pjeva�, slika�, pi�e�[58]
itd., utoliko vi�e �tedi�, utoliko ve�e postaje tvoje blago koje ne �deru ni
moljci ni pra�ina, utoliko ve�i postaje tvoj kapital. Ukoliko si neznatniji,
utoliko manje ispoljava� svoj �ivot, utoliko vi�e ima�, utoliko je ve�i tvoj
otudjeni �ivot, utoliko vi�e nagomilava� svoje otudjeno bi�e. Sve ono �to ti
nacionalni ekonomist uzme od �ivota i ljudskosti, on ti nadomje�ta u novcu i
bogatstvu, a sve ono �to ne mo�e� ti, mo�e tvoj novac: on mo�e jesti, piti,
i�i na ples i u kazali�te, on mo�e putovati, on zna sebi pribaviti umjetnost
i u�enost, historijske rijetkosti i politi�ku mo�, on ti mo�e sve pribaviti,
on mo�e sve kupiti, on je istinska mo�. Ali on, koji je sve to, ne mari ni za
�ta drugo ve� da stvori sebe sama, da kupi sebe sama, jer sve drugo njemu slu�i,
i kad posjedujem gospodara, posjedujem i slugu, pa ne moram da jurim za njegovim
slugom. Sve strasti i sva djelatnost moraju, dakle, propasti u pohlepi. Radnik
smije imati samo toliko da bi htio �iveti, a smije hteti �iveti zato da bi imao.)
Na nacionalnoekonomskom tlu nastaje uistinu jedan spor. Jedna strana (Loderdejl, Maltus itd.) preporu�uje luksuz i proklinje �tednju; druga (Sej, Rikardo, itd.) preporu�uje �tednju i proklinje luksuz. Ali ona prva priznaje da �eli luksuz da bi proizvela rad (tj. apstraktnu �tednju); druga strana priznaje da preporucuje �tedljivost da bi proizvela bogatstvo, tj. luksuz. Prva strana romanti�no uobra�ava da pohlepa ne bi sama smjela odredjivati potro�nju bogatih, i protivrje�i svojim vlastitim zakonima kad rasipni�tvo prikazuje neposredno kao sredstvo za boga�enje, a druga strana joj dokazuje vrlo ozbiljno i podrobno da rasipni�tvom smanjujem, a ne pove�avam svoj imetak; druga strana licemerno ne�e da prizna kako upravo hir i slu�aj odredjuju proizvodnju; ona zaboravlja "profinjene potrebe", ona zaboravlja da se bez potro�nje ne bi proizvodilo; ona zaboravlja da proizvodnja uslijed konkurencije mora postati samo svestranija, luksuznija; ona zaboravlja da upoterba odredjuje vrijednost stvari i da moda odredjuje upotrebu; ona �eli da vidi kako se proizvodi previ�e korisnih stvari proizvodi suvi�e nekorisnog stanovni�tva. Obje strane zaboravljaju da su isto: i rasipni�tvo i �tednja, luksuz i oskudica, bogatstvo i siroma�tvo.
I ne samo da mora� �tedeti na svojim neposrednim osjetima, kao na jelu itd., nego mora� �tjedeti i sa u�estvovanjem u op�im interesima, sa�aljenju, poverenju itd., ako �eli� biti ekonomi�an, ako ne �eli� da te upropaste iluzije.
(Sve �to je tvoje mora� prodati, tj. u�initi korisnim. Kad pitam nacionalnog ekonomista: da li se pokoravam ekonomskim zakonima kad izvla�im novac iz �rtvovanja, nudjenja svoga tjela tudjem u�ivanju (tvorni�ki radnici u Francuskoj nazivaju prostitucijom svojih �ena i k�eri x-tim radnim satom, �to je doslovno istina), ili, da li ne postupam nacionalnoekonomski kad svog prijatelja prodam Marokancima (a neposredne prodaje ljudi, kao trgovine regrutima itd., ima u svim kulturnim zemljama), onda mi nacionalni ekonomist odgovara: ti ne djeluje� protiv mojih zakona; ali oslu�ni �ta ka�u kum moral i kuma religija; moj nacionalnoekonomski moral i moja nacionalnoekonomska religija nemaju ni�ta da ti prigovore, ali... Ali, kome sad da verujem, nacionalnoj ekonomiji ili moralu? Moral nacionalne ekonomije je zarada, rad i �tednja, trezvanost - ali nacionalna ekonomija mi obe�ava da ce zadovoljiti moje potrebe. Nacionalna ekonomija morala jest bogatstvo u takvim stvarima kao �to su dobra savjest, vrline djeluje� protiv mojih zakona; ali oslu�ni �ta ka�u kum mogu imati dobru savjest ako ni�ta ne znam? Sve je to zasnovano u su�tini otudjenja, svaka sfera mi postavlja neko drugo i suprotno mjerilo: moral jedno, nacionalna ekonomija drugo, jer je svaka odredjeno otudjenje �ovjeka) i svaka fiksira poseban krug otudjene djelatnosti bi�a, svaka se odnosi otudjenjo prema drugom otudjenju. Tako gospodin Mi�el �evalje prebacuje Rikardu da apstrahira od morala. Ali Rikardo dopu�ta nacionalnoj ekonomiji da govori svojim vlastitim jezikom, pa ako ona ne govori moralno, to nije Rikardova krivica. M. �evalje apstrahira od nacionalne ekonomije ukoliko moralizira, ali on apstrahira od morala nu�no i zbiljski ukoliko se bavi nacionalnom ekonomijom. Odnos nacionalne ekonomije prema moralu, ako ina�e nije proizvoljan, slu�ajan i stoga neosnovan i nenau�an, ako nije u�injen prividom, nego se smatra su�tinskim, mo�e biti samo odnos nacionalnoekonomskih zakona prema moralu. Ako se to ne dogodi, ili se, naprotiv, dogodi suprotno, da li je za to kriv Rikardo? Uostalom, suprotnost izmedju nacionalne ekonomije i morala samo je privid, i kao �to je suprotnost, ona to opet nije. Nacionalna ekonomija izra�ava moralne zakone, samo na svoj na�in.
(Gu�enje potrebe kao princip nacionalne ekonomije pokazuje se najsjanije u njenoj teoriji o stanovni�tvu. Ima previ�e ljudi. �ak i postojanje �ovjeka je �isti luksuz, pa ako je radnik "moralan" (Mil predla�e javne pohvale za one koji se poka�u uzdr�ljivi u spolnom odnosu i javni prijekor za one koji se ogre�e o tu neplodnost braka... nije li to moral, u�enje o askezi?), on �e biti �tedljiv u radjanju. Proizvodnja �ovjeka pokazuje se kao javna bijeda.)
Smisao koji proizvodnja ima u odnosu na bogate pokazuje se o�igledno u onome smislu koji ona ima za siroma�ne; prema onima gore on se ispoljava uvijek fino, skriveno, dvosmisleno, on je su�tina. Gruba radnikova potreba mnogo je ve�i izvor zarade nego fina bogata�eva potreba. Podrumski stanovi u Londonu donose vi�e svojim vlasnicima nego pala�e, tj. oni su u pogledu dobiti ve�e bogatstvo, dakle, govore�i nacionalnoekonomski, ve�e dru�tveno bogatstvo.
I kao �to industrija spekulira na profinjenu potreba, ona isto tako mnogo spekulira na njihovoj grubosti, ali na njihovoj umjetno proizvedenoj grubosti; stoga je pravi u�itak koji pru�aju ove grube potrebe samoomamljivanje, to prividno zadovoljenje potreba, ta civilizacija unutar grubog barbarstva potrebe. Stoga su engleske rakija�nice slikovit prikaz privatnog vlasni�tva. Njihov luksuz prikazuje pravi odnos industrijskog luksuza i bogatstva prema �ovjeku. Zato su one s razlogom jedna narodna nedeljna zabava, koju engleska policija tretira u najmanju ruku blago.[AG]
Ve� smo vidjeli kako nacionalni ekonomist uspostavlja jedinstvo rada i kapitala
na mnogostran na�in.
1) Kapital je nagomilani rad;
2) odredjenje kapitala unutar proizvodnje, djelomi�no reprodukcija kapitala
s dobitkom, djelomi�no kapital kao sirovina (materijal za rad), djelomi�no kao
istrument koji sam radi - stroj je kapital neposredno identificiran s radom
-jest proizvodni rad;
3) radnik je kapital;
4) nadnica spada u tro�kove kapitala;
5) u odnosu na radnika rad je reprodukcija njegovog �ivotnog kapitala;
6) u odnosu na kapitalista, on je moment djelatnosti njegova kapitala.
Napokon 7) nacionalni ekonomist polazi od pretpostavke o prvobitnom jedinstvu
kapitala i rada kao jedinstvu kapitalista i radnika - to je rajsko prastanje.
Kako se oba ta momenta sukobljuju kao dvije osobe, za nacionalnog ekonomistu
je to slu�ajan dogadjaj, koji se stoga mo�e objasniti samo na spolja�ni na�in.
(Vidi Mil.)
Nacije koje su jo� zasljepljene osjetilnim sjajem plemenitih metala i koji su stoga jo� feti�isti metalnog novca - jo� nisu izradjene nov�ane nacije. Suprotnost izmedju Francuske i Engleske. - Koliko je re�enje teoretskih zagonetki zadatak prakse i prakti�ki posredovano, koliko je istinska praksa uvijet zbiljske i pozitivne teorije, pokazuje se, na primjer, na feti�izmu. Osjetilna svijest feti�ista druga�ija je od svijesti Grka, jer je njihovo osjetilno postojanje jo� druga�ije. Apstraktno neprijateljstvo izmedju osjetila i duha je nu�no sve dotle dok �ovjekovo osjetilo prirode, dokle i prirodno �ovjekovo osjetilo jo� nije proizvedeno vlastitim �ovjekovim radom.
Jednakost nije ni�ta drugo vec njema�ka formula Ja = Ja prevedena na francuski, tj. na politi�ki oblik. Jednakost kao osnova komunizma njegovo je politi�ko zasnivanje, pa je isto kao kad ga Njemac zasniva tako �to �ovjeka shva�a kao op�u samosvijest. Razumije se da ukidanje otudjenja uvijek polazi od oblika otudjenja koji je vladaju�a sila - u njema�koj samosvijest, u Francuskoj jednakost zbog politike, u Engleskoj je to zbiljska, materijalna prakti�ka potreba koja se mjeri samo po sebi. S toga gledi�ta treba kritizirati i priznavati Prudona.
Ako sam komunizam ne ozna�imo jo� kao istinsku poziciju - jer kao negacija negacije, kao prisvajanje �ovjekova bi�a koje se posjeduje sobom kroz negaciju privatnog vlasni�tva, ne polazi od sebe sama, nego, naprotiv, od privatnog vlasni�tva,. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .[59]
otudjenje �ovjekova �ivota ostaje otudjenje, i to utoliko ve�e, ukoliko samo vi�e svjesni njega kao takvog - onda se ukidanje toga otudjenja, dakle, mo�e izvr�iti samo pomo�u ostvarenog komunizma. Da bi se ukinula misao o privatnom vlasni�tvu, potpuno je dovoljan mi�ljeni komunizam. Da bi ukinulo zbiljsko privatno vlasni�tvo, potrebna je zbiljska komunisti�ka akcija. Historija �e je doneti, i onaj pokret koji u mislima ve� vidimo da se sam ukida, u zbiljnosti �e pro�i kroz vrlo surov i dugotrajan proces. Ali mi moramo smatrati stvarnim napretkom to �to smo od po�etka stekli svijest kako o ograni�enosti tako i o cilju historijskog kretanja, svijest koja preti�e to kretanje.
(Kad se ujedine komunisti�ki radnici, njima je cilj prije svega u�enje, propaganda itd. Medjutim, oni time istovremeno stje�u novu potrebu, potrebu dru�tva, i �to je izgledalo kao sredstvo, postalo je cilj. Taj prakti�ni pokret mo�e se promatrati u njegovim najsjajnijim rezultatima kad se pogledaju ujedinjeni socijalisti�ki francuski radnici. Pu�enje, pi�e, jelo itd. nisu vi�e ni izgovor ni sredstvo povezivanja. Njima je dovoljno dru�tvo, udru�enje, zabavljanje koje opet ima za cilj dru�tvo: bratstvo ljudi nije kod njih fraza, nego istina, a plemenitost �ovje�anstva svijetli nam iz likova koji su o�vrsli od rada.
(Kad nacionalna ekonomija tvrdi da se potra�nja i ponuda uvijek poklapaju, ona odmah zaboravlja da prema njenoj vlastitoj tvrdnji ponuda ljudi (teorija o stanovni�tvu) uvijek proma�uje potra�nju, dakle, da kod bitnog rezultata cjelokupne proizvodnje - egzistencija ljudi - nesrazmjer izmedju potra�nje i ponude dobiva svoj najadekvatniji izraz.
Koliko je novac, koji se pojavljuje kao sredstvo, istinska mo� i jedini cilj - koliko je uop�e sredstvo koje me �ini bi�em i prisvaja mi tudje predmetno bi�e, koliko je ono samosvrha... mo�e se videti po tome kako je zemljoposjed tamo gde je zemlji�te izvor �ivota, kako su konj i ma� tamo gde su oni pravo �ivotno sredstvo, priznati i kako prave politi�ke �ivotne sile. Jedan stale� je u srednjem veku emancipiran �im smije nositi ma�. Kod nomadskog stanovni�tva konj me �ini slobodnim �ovjekom, �lanom zajednice.
Prije smo rekli da se �ovjek vra�a pe�inskom stanovanju, ali u otudjenom, neprijateljskom obliku. Divljak se u svojoj pe�ini - tom prirodnom elementu koji mu se spontano nudi na kori��enje i za�titu - ne osje�a vi�e strano, ili �tovi�e, osje�a se kod ku�e kao riba u vodi. Ali podrumski stan siromaha je neprijateljski "stan koji se dr�i kao tudja sila po sebi, koji mu daju samo utoliko, ukoliko on njemu predaje svoj krvavi znoj", stan koji ne mo�e smatrati svojim zavi�ajem gdje bi napokon mogao re�i: ovdje sam kod ku�e, nego se, naprotiv, nalazi u ku�i drugoga, u tudjoj ku�i, �iji vlasnik na nj svakodnevno vreba i izbacuje ga napolje ako ne plati zakupninu. Isto tako on zna da je njegov stan po kvaliteti u potpunoj suprotnosti prema onostranom ljudskom stanu u carstvu bogatstva.
Otudjenje se isto tako pojavljuje u tome �to je moje �ivotno sredstvo sredstvo drugoga, �to je ono �to je moja �elja nedostupan posjed drugoga, kao i u tome �to je svaka stvar drugo nego ona sama, �to je moja djelatnost druga, �to napokon - a to va�i i za kapitalista - uop�e vlada neljudska sila.
Odredjenje nedjelatnog rasipnog bogatstva, koje se koristi samo za u�ivanje - gdje se onaj koji u�iva manifestira, dodu�e, s jedne strane samo kao prolazni individuum, koji se isprazno, prijeko mjere i�ivljava, i koji isto tako zna da je tudji robovski rad, �ovjekov krvavi znoj pljen njegove po�ude, pre�tavno bi�e; pri tome se preziranje ljudi pokazuje kao objest, kao rasipanje onoga �to bi moglo produ�iti stotinu ljudskih �ivota, a djelimi�no kao besramna iluzija da njegovo neobuzdano rasipni�tvo i nestalna neproduktivna potro�nja uvjetuju rad, a time i uzdr�avanje drugoga - a ostvarenje �ovjekovih su�tinskih snaga vidi samo u ozbiljenju svoje ludosti, svoga hira i samovoljnih bizarnih ideja - to bogatstvo, koje, s druge strane, poznaje bogatstvo samo kao �isto sredstvo i kao stvar koja je vrijedna samo uni�tenja, koje je, dakle, istovremeno njegov rob i gospodar, istovremeno velikodu�no i podlo, hirovito, oholo, uobra�eno, fino, obrazovano, duhovito, - to bogatstvo jo� nije iskusilo na sebi bogatstvo kao sasvim tudju silu; ono u njemu vidi, naprotiv, samo svoju vlastitu mo�, ne bogatstvo, nego u�ivanje koje mu se javlja kao poslednji, krajnji cilj.
[60]... i sjajnoj, osjetilnim prividom zasljepljenoj iluziji o su�tini bogatstva, suprostavlja se radni, trijezni, ekonomi�ni, prozai�ni, o su�tini bogatstva obave�teni industrijalac i stvaraju�i pohlepi rasipnika za u�ivanjem ve�i opseg, laskaju�i mu svojim proizvodima - njegovi proizvodi su upravo tako niski komplimetni po�udama rasipnika - on na jedino koristan na�in prisvaja sebi mo� koja rasipniku nestaje. Ako se, dakle, industrijsko bogatstvo jalja prije svega kao rezultat rasipnog, fantasti�nog bogatstva, onda vlastito kretanje prvoga potiskije poslednje takodjer i na aktivan na�in. Naime, pad kamata od novca nu�na je konzekvencija i rezultat industrijskog kratanja. Sredstva rentijera rasipnika smanjuju se, dakle, dnevno upravo u obrnutom razmjeru prema umno�avanju sredstava i zamki u�itka. Dakle, on mora ili sam potro�iti svoj kapital, dakle propasti, ili samo postati industijski kapitalist... S druge strane, zemlji�na renta se dodu�e stalno neposredno pove�ava u toku industrijskog kretanja, ali - to smo ve� vidjeli - nu�no dolazi �as kad zemljoposjed, kao i svaki drugi posjed, mora pasti u kategoriju kapitala koji se reproducira s dobitkom, a to je rezultat istog industrijalskog kretanja. Dakle, i rasipan vlastelin mora ili potro�iti svoj kapital, dakle propasti, ili sam postati zakupac svog vlastitog komada zemlji�ta - agrikulturni industrijalac. Stoga je, prije svega, smanjene kamate od novca - �to Prudon smatra ukidanjem kapitala i tendencijom prema socijalizaciji kapitala - neposredno samo simptom potpune pobjede aktivnog kapitala nad nad rasipnim bogatstvom, tj. pretvaranje svega privatnog vlasni�tva u industrijski kapital - potpuna pobeda privatnog vlasni�tva nad svim njegovim prividno jo� ljudskim kvalitetama i potpuno podjarmljivanje privatnog vlasnika su�tini privatnog vlasni�tva - radu. Razumje se, industrijski kapitalist takodjer u�iva. On se ni u kom slu�aju ne vra�a neprirodnoj jednostavnosti potrebe, ali njegov u�itak je samo sporedna stvar, oporavak podredjen proizvodnji, pri tom sra�unat, dakle �ak ekonomi�an u�itak, jer on ubraja svoj u�itak u tro�kove kapitala, a njegov u�itak smije ga stajati samo toliko da se potro�eno opet mo�e nadomjestiti reprodukcijom kapitala s dobitkom. U�itak je dakle podredjen kapitalu, individuum koji u�iva individumu koji �tedi, dok se prije dogadjalo suprotno. Stoga je smanjenje kamate samo utoliko simptom ukidanja kapitala ukoliko je simptom njegove dovr�ene vlasti, dovr�enog otudjenja, koji stoga �uri svom ukidanju. To je uop�e jedini na�in na koji ono �to postoji potvrdjuje svoju suprotnost.)
Stoga je prepirka nacionalnih ekonomista o luksuzu i �tednji samo prepirka nacionalne ekonomije koja je sebi razjasnila su�tinu bogatstva a onom nacionalnom ekonomijom koja je jo� pro�eta romanti�nim, antiindustrijskim uspomenama. Nijedna strana ne zna da predmet prepirke svede na njegov jednostavan izraz i zato medjusobno izlaze na kraj.[AH]
Zemlji�na renta je nadalje bila oborena kao zemlji�na renta na taj na�in �to je novija nacionalna ekonomija, nasuprot argumentu fiziokrata da je zemljoposjednik jedini istinski proizvodja�, pokazala protivno: da je zemljoposjednik kao takav jedini sasvim neproduktivni rentijer. Agrikultura je stvar kapitalista koji svoj kapital ula�e tamo gdje od njega mo�e o�ekivati uobi�ajnu dobit. Stoga se postavka fiziokrata - da zemljoposjed kao jedino produktivno vlasni�tvo treba sam da plati dr�avni porez, dakle i da ga sam odobri i ucestvuje u dr�avnim poslovima - mijenja u obrnuto odredjenje: da je porez na zemlji�nu rentu jedini porez na neproduktivan prihod, da je on stoga jedini porez koji nije �tetan nacionalnoj proizvodnji. Razumije se da pri takvom sva�anju ni politi�ka privilegija zemljoposjednika ne slijedi vi�e iz �injenice �to su uglavnom oni oporezivani.
Sve �to Prudon shva�a kao kretanje rada protiv kapitala samo je kretanje rada u odredjenju kapitala, kretanje industrijskog kapitala protiv kapitala koji se ne tro�i kao kapital, tj. ne tro�i se industrijski. I to kretanje ide svojim pobjedonosnim putem, tj. putem pobjede industrijskog kapitala. Vidi se, dakle, da se i nacionalno ekonomsko kretanje kao takvo mo�e sagledati u svojoj zbiljskoj odredjenosti tek kada se rad shvati kao su�tina privatnog vlasni�tva.
Dru�tvo - kako se ono �ini nacionalnom ekonomistu - jest gradjansko dru�tvo, u kojem je svaki individuum cjelina potreba i postoji za drugoga kao �to i drugi postoji za njega samo ukoliko jedan drugome postaje sredstvo. Nacionalni ekonomist - kao i politika u svojim ljudskim pravima - svodi sve na �ovjeka, tj. na individuum, s kojeg skida svako odredjenje da bi ga fiksirao kao kapitalista ili radnika.
Podjela rada je nacionalnoekonomski izraz dru�tvenosti rada unutar otudjenja. Ili, budu�i da je rad samo izraz �ovjekove djelatnosti unutar ospoljenja, ispoljavanja �ivota kao ospoljenja �ivota, to je i podjela rada samo otudjeno, ospoljeno postavljanje �ovjekove djelatnosti kao realne rodne djelatnosti ili kao djelatnosti �ovjeka kao rodnog bi�a.
Nacionalni ekonomisti su vrlo nejasni i protivre�ni kad se radi o su�tini podjele rada - koja se, naravno, morala shvatiti kao glavni pokreta� proizvodnje bogatstva �im je rad bio spoznat kao su�tina privatnog vlasni�tva - tj. kad se radi o tom otudjenom i ospoljenom obliku �ovjekove djelatnosti kao rodne djelatnosti.
Adam Smit: "Podjela rada ne duguje svoje porijeklo �ovjekovoj mudrosti. Ona je nu�na, polagana i postepena konzekvencija sklonosti prema razmjeni i medjusobnom trgovanju proizvodima. Ta sklonost trgovini vjerovatno je nu�na posljedica upotrebe razuma i rije�i. Ona je zajednicka svim ljudima i ne nalazi se ni kod jedne �ivotinje. �ivotinja, �im odraste, �ivi oslonjena na samu sebe. �ovjeku je neprestano potrebna potpora drugih i uzalud bi je o�ekivao samo od njihove dobre volje. Bit �e mnogo sigurnije obratiti se njihovom li�nom interesu i uvjeriti ih da njihova vlastita korist tra�i da �ine �to on od njih �eli. Kod drugih ljudi mi se ne obra�amo njihovoj �ovje�nosti, nego njihovom egoizmu; mi im nikad ne govorimo o na�im potrebama, nego uvijek o njihovoj koristi. - Budu�i da razmjenom, trgovinom, prodajom dobivamo ve�inu dobrih usluga koje su nam uzajamno potrebne, ta dispozija za trgovanje je i izazvala podjelu rada. Na primjer, u plemenu lovaca ili pastira, pojedinac pravi lukove i strele br�e i vje�tije nego drugi. On �esto zamenjuje sa svojim drugovima tu vrstu proizvoda za stoku, divljac, te uskoro primje�uje da ono posljednje mo�e lak�e pribaviti pomo�u toga sredstava nego kad bi sam i�ao u lov. Iz sebi�nog racuna, dakle, on od proizvodnje lukova itd, stvara svoje glavno zanimanje. Razlika prirodnih talenata medju individuama nije toliko uzrok, koliko je posljedica podjele rada... Bez �ovjekove dispozije za trgovinu i razmjenu svatko bi bio obavezan da sam sebi pravi sve �to je potrebno za �ivot i �ivotnu udobnost. Svatko bi imao da ispuni isti dnevni rad, pa ne bi do�lo do one velike razlike medju zanimanjima koje jedino mo�e proizvesti veliku razliku medju talentima. Kao �to ta sklonost prema razmjeni proizvodi medju ljudima razli�itost talenata, tako opet ta ista sklonost �ini tu razli�itost korisnom. Mnoge rase �ivotinja, iako oste vrste, dobile su od prirode mnogo izrazitiju razliku u nadarenostima od one koja se mo�e opaziti kod necivilizovanih ljudi. Razlika izmedju filozofa i nosa�a vre�a u talentu i u inteligenciji nije po prirodi ni upola tolika, kolika je razlika izmedju domaceg psa i hrta, hrta i prepeli�ara, prepeli�ara i ov�arskog psa. Te razli�ite rase �ivotinja, iako iste vrste, ipak nisu jedne drugima ni od kakve koristi. Pas �uvar ne mo�e ni�ta dodati prednosti svoje snage time �to bi se mo�da poslu�io okretno�cu hrta itd. djelovanje tih razli�itih talenata ili stupnjeva inteligencijene mogu se spojiti zbog pomankanja sposobnosti ili sklonosti prema trgovini i razmjeni, i ne mogu uop�e ni�ta pridonijeti koristi ili zajedni�koj udobnosti vrste. Svaka �ivotinja mora izdr�avati i �tititi samu sebe, nezavisno od drugih - ona ne mo�e imati ni najmanju korist od razli�itosti talenata koju je priroda razdjelila medju one koje su njoj sli�ne. Medju ljudima, naprotiv, medjusobno postaju korisni najrazli�itiji talenti, jer razli�iti proizvodi svake od njihovih pojedinih industrijskih grana skupljeni su pomo�u te op�e sklonosti trgovini i razmjeni, tako re�i, u zajedni�ku masu, gdje svaki �ovjek, prema svojim potrebama, mo�e kupiti jedan dio industijskih proizvoda drugih ljudi. - Budu�i da ta sklonost prema razmjeni daje podjeli rada njeno porijeklo, porast te podjele je uvijek konzekvetno ograni�en pro�irenjem sposobnosti za razumevanje, ili drugim rije�ima, pro�irenjem tr�i�ta. Ako je tr�i�te veoma malo, nitko ne�e biti tako hrabar da se potpuno preda jednom zanimanju, zbog nemogu�nosti da vi�ak proizvoda svoga rada koji prelazi njegovu vlastitu potro�nju zamjeni za isti vi�ak proizvoda rada drugoga koji bi �eleo pribaviti..." U razvijenom stanju: "Svaki �ovjek se izdr�ava od exchanges, razmjene, i postaje neka vrsta trgovca, a samo dru�tvo je zapravo dru�tvo koje se bavi trgovinom". (Vidi Destit de Trasi: "Dru�tvo je niz uzajamnih razmjena, u commerce je cjelokupna su�tina dru�tva."[AI] "... Akumulacija kapitala raste s podjelom rada i obrnuto."
Toliko Adam Smit. [AJ]
"Kad bi svaka porodica proizvodila totalitet predmeta svoje potro�nje, moglo bi se dru�tvo odr�ati iako se ne bi ostvarila nijedna vrsta razmjene; razmjena je neophodna u razvijenom stanju na�ega dru�tva, ali nije fundamentalna; podjela rada je vje�ta primjena �ovjekovih snaga, ona, dakle, umno�ava proizvode dru�tva, njegovu mo� i njegove u�itke, ali ona uni�tava ili smanjuje sposobnost svakog �ovjeka izuzetno individualno. Proizvodnja se ne mo�e odr�avati bez razmjene."
Toliko �. B. Sej. [AK]
"�ovjeku inheretne snage jesu: njegova inteligencija i njegova fizi�ka sklonost za rad; one koje svoje porijeklo vode iz dru�tvenog stanja le�e u sposobnosti da se podjeli rad i da se razdjele razli�iti radovi medju razli�ite ljude... i u mogu�nosti da se razmjene uzajamne usluge i proizvodi koji konstituiraju ta sredstva... Motiv �to jedan �ovjek posve�uje drugome svoje usluge le�i u egoizmu - �ovjek zahtjeva naknadu za usluge u�injene drugome. Pravo eskluzivnog privatnog vlasni�tva je neophodno da bi se uspostavila razmjena medju ljudima." "Razmjena i podjela rada uzajamno se uvjetuju."
Toliko Skarbek. [AL]
Mil pokazuje razvijenu razmjenu, trgovinu, kao posljedicu podjele rada.
"�ovjekova djelatnost mo�e se svijesti na vrlo jednostavne elemente. On uistinu ne mo�e �initi ni�ta vi�e nego proizvoditi kretanje; on mo�e kretati stvari da bi ih medjusobno udaljio ili pribli�io; svojstva materije �ine ostalo. Kod primjene rada i strojeva �esto nalazimo da se u�inak mo�e uvje�ati vje�tom raspodjelom, odvajanjem operacija koje se suprostavljaju i spajanjem svih onih koji se na neki na�in mogu uzajamno dopunjavati. Budu�i da ljudi op�enito ne mogu izvr�avati mnogo razli�itih operacija istom brzinom i spretno��u kao �to im navika stvara tu sposobnost za vr�enje manjeg broja tih operacija, uvijek je korisno koligo god je mogu�e, ograni�iti broj operacija koje se poveravaju pojedincu. - Za podjelu rada ili raspodjelu �ovjekovih snaga i strojeva na najkorisniji na�in nu�no je, u mnogo slu�ajeva, raditi u velikim razmjerama, drugim rije�ima, proizvoditi bogatstva u velikim masama. Ova prednost je osnova nastajanja velikih manufaktura, od kojih �esto jedan mali broj, koji je osnovan pod povoljnim uvjetima, katkad snabdjeva ne samo jednu jedinu nego vi�e zemalja kvantitetom tamo zahtjevnih predmeta koje one proizvode."
Toliko Mil.[AM]
Medjutim, cjelokupna moderna nacionalna ekonomija sla�e se u tome da se podjela rada i bogatstvo proizvodnje, podjela rada i akomualcija kapitala uzajamno uvjetuju i da oslobodjeno, samom sebi prepu�teno privatno vlasni�tvo mo�e samo proizvesti najkorisniju i najobuhvatniju podjelu rada.
Izlaganje Adama Smita mo�e se ovako rezimirati: podjela rade daje radu beskona�nu proizvodnu sposobnost. Ona je osnovana na sklonosti prema razmjeni i trgovini, specifi�no ljudskoj sklonosti, koja vjerovatno nije uvjetovana slu�ajno, nego upotrebom razuma i jezika. Motiv onoga koji razmenjuje nije �ovje�nost, nego egoizam. Razli�itost ljudskih talenata vi�e je posljedica nego uzrok podjele rada, tj. razmjene. Tek ova posljednja �ini tu razli�itost korisnom. Posebna svojstva razli�itih rasa jedne �ivotinjske vrste po prirodi o�trija nego razli�itost ljudskih sklonosti i djelatnosti. Ali kako �ivotinje ne mogu razmjenjivati, nijednom �ivotinjskom individumu ne koristi specifi�no svojstvo jedne �ivotinje iste vrste, ali razli�ite rase. �ivotinje ne mogu slo�iti razli�ita svojstva svojih vrsta; one ne mogu ni�ta pridonjeti zajednickoj koristi i udobnosti svojih vrsta. Druga�ije je kod �ovjeka, kod kojeg su uzajamno korisni najdisparatniji talenti i na�ini djelatnosti, jer ne mogu skupiti svoje razli�ite proizvode u zajedni�ku masu od koje svatko mo�e kupovati. Kao �to podjela rada proizilazi iz sklonosti prema razmjeni, tako ona raste i ograni�ena je pro�irenjem razmjene, tr�i�ta. U razvijenom stanju svaki �ovjek je trgovac, dru�tvo je trgovacko dru�tvo.
Sej smatra razmjenu slu�ajnom, a ne fundamentalnom. Dru�tvo bi bez nje moglo postojati. Ona postaje neophodna u razvijenom stanju dru�tva. Medjutim, proizvodnja se bez nje ne bi mogla odr�ati. Podjela rada je ugodno, korisno sredstvo, vje�ta primena ljudskih snaga za stvaranje dru�tvenih bogatstva, ali ona smanjuje sposobnost svakoga �ovjeka uzetog individualno. Poslednja primjedba je napredak koji je u�inio Sej.
Skarbek razlikuje individualne, �ovjeku inheretne snage, inteligenciju i fizi�ku dispoziju za rad, i snage koje su izvedene iz dru�tva, razmjenu i podjelu rada, koje se uzajamno uvjetuju. Ali nu�na pretpostavka razmjene jest privatno vlasni�tvo. Skarbek ovdje izra�ava u objektivnom obliku ono �to Smit, Sej, Rikardo itd. ka�u kad egoizam, privatni interes ozna�uju kao osnovu razmjene, ili kad trgovanje ozna�uju kao su�tinski i adekvatni oblik razmjene.
Mil prikazuje trgovinu kao posljedicu podjele rada. Ljudska djelatnost svodi se po njegovu mi�ljenju na mehani�ko kretanje. Podjela rada i primjena strojeva uvjetuju sa svoje strane masovnu proizvodnju bogatstva, dakle proizvoda. To je osnova velikih manufaktura.
Razmatranje podjele rada i razmjene od najve�eg je interesa, jer su one jasno ospoljeni izrazi �ovjekove djelatnosti kao rodne djelatnosti i �ovjekove su�tinske snage kao rodne su�tinske snage.
Da se podjela rada i razmjena zasnivaju na privatnom vlasni�tvu, nije ni�ta drugo ve� tvrdnja da je rad su�tina privatnog vlasni�tva, tvrdnja koju nacionalni ekonomist ne mo�e dokazati i koju �emo mi dokazati umjesto njega. Ba� u tome �to se podjela rada i razmjena oblici privatnog vlasni�tva, ba� u tome le�i dvostruki dokaz, s jedne strane, da je �ovjekovom �ivotu potrebno privatno vlasni�tvo za njegovo ozbiljenje, a s druge, da je sada potrebno ukidanje privatnog vlasni�tva.
Podjela rada i razmjena dvije su pojave, pri �ijem se razmatranju nacionalni ekonomist hvali dru�tveno�cu svoje nauke i u jednom dahu nesvjesno izgovara protivrje�nost svoje nauke, zasnivanje dru�tva pomo�u nedru�tvenih posebnih interesa.
Momenti koje treba da razmotrimo jesu slede�i: prvo, sklonost prema razmjeni
- �iju osnovu nalazimo u egoizmu - promatra se kao osnova ili uzajamno djelovanje
podjele rada. Sej smatra da razmjena nije fundamentalna za su�tinu dru�tva.
Bogatstvo, proizvodnja obja�njavaju se podjelom rada i razmjenom. Priznaje se
da podjelom rada individualna djelatnost osiroma�uje i da gubi svoju su�tinu.
Razmjena i podjela rada priznaju se kao proizvodja�i velike raznolikosti ljudskih
talenata, raznolikosti koja pomo�u ovih postaje opet korisna. Skarbek dijeli
produkcione ili produktivne su�tinske snage �ovjeka na dva dijela,
1. na individualne i �ovjeku inheretne, njegovu inteligenciju i specijalnu radnu
dispoziju ili sposobnost,
2. na one koje su izvedene iz dru�tva - a ne iz zbiljskog individuma - na podjelu
rada i razmjenu. - Dalje: podjela rada je ograni�ena tr�i�tem. - Ljudski rad
je jednostavno mehani�ko kretanje; glavnu stvar �ine materijalna svojstva predmeta.
- Jednom individuumu mora se dodijeliti najmanji mogu�i broj operacija. - Dijeljenje
rada i koncetracija kapitala, bezna�ajnost individualne proizvodnje i masovna
proizvodnja bogatstva. - Razum slobodnog privatnog vlasni�tva u podjeli rada.
[AN]