Karl Marks
Ekonomsko-filozofski rukopisi iz 1844. godine
Ako �ovjekovi osjeti, strasti itd. nisu samo antropolo�ka odredjivanja u u�em[61]
smislu, nego istinski ontolo�ka potvrdjivanja bi�a (prirode) - i ako se oni
zbiljski potvrdjuju samo na taj na�in �to njihov predmet za njih postoji osjetilno,
razumije se
1. da na�in njihova potvrdjivanja nije jedan i sasvim isti, nego naprotiv, da
razli�iti na�ini potvrdjivanja �ine svojevrsnost njihova postojanja, njihova
�ivota; na�in kako predmet postoji za njih svojevrstan je na�in njihova u�itka;
2. tamo gdje je osjetilno potvrdjivanje neposredno ukidanje predmeta u njegovu
samostalnom obliku (jelo, pi�e, obrada predmeta itd.), to je potvrdjivanje predmeta;
3. ukoliko je �ovjek �ovje�an, dakle, utoliko je i njegov osjet itd. �ovje�an,
potvrdjivanje predmeta pomo�u drugoga takodjer je njegov vlastiti u�itak;
4. tek pomo�u razvijene industrije, tj. pomo�u posredovanja privatnog vlasni�tva,
onotolo�ka su�tina �ovjekove strasti posti�e kako svoj totalitet tako i svoju
ljudskost; dakle, sama nauka o �ovjeku je proizvod prakti�nog �ovjekovog samopotvrdjivanja;
5. smisao je privatnog vlasni�tva - oslobodjenja svog otudjenja - postojanje
bitnih predmeta za �ovjeka, kako predmeta u�itka, tako i predmeta djelatnosti.
Time, dakle, �to poseduje svojstvo da prisvaja sve predmete, novac je predmet u eminetnom smislu. Univerzalnost njegova svojstva je svemo� njegova bi�a; stoga on va�i kao svemocno bi�e... Novac je svodnik izmedju potrebe i predmeta, izmedju �ivota i �ovjekova sredstava za �ivot. A ono �to mi posreduje moj �ivot, to mi posreduje i postojanje drugih ljudi za mene. To je za mene drugi �ovjek. -
"Do vraga! Naravno, ruke i noge
I glava i zadnjica, to je tvoje!
A, ipak, sve �to svje�e u�ivam,
Zar je to, stoga, manje moje?
Mogu li platiti �est pastuha,
Nisu li njihove snage moje?
Ja jurim i pravi sam �ovjek
Kao da imam dvaest�etir' noge."
Gete, Faust (Mefisto)
�ekspir u Timonu Atenskom:
"Zlato? Skupoceno, blistavo, crveno zlato?
Ne bogovi! Nisam uzalud preklinjao.
Toliko toga �ini crno bijelim, ru�no ljepim;
Zlo dobrim, staro mladim,
pla�ljivo hrabrim, podlo plemenitim.
.................................
Ono mami... Sve�enika od oltara;
Bolesnom otima jastuk ispod glave;
Da, ovaj crveni rob razvezuje i vezuje
Posve�ene veze; blagosilja proklete;
Kugu �ini ljupkom, daje lopovu �ast
I daje mu ugled, po�tovanje i utjecaj
U vije�u senatora; ostareloj udovici
dovodi mlade prosce;
Nju, odagnanu s gadjenjem iz bolnice,
s ranama otrovnim i gnojnim,
pomladjuje kao melem
U majsku mladost. Prokleti metale,
Ti prosta droljo �to zavodi� ljude
I narode."
A ne�to dalje:
"Ti slatki kraljeubico, plemeniti raskolni�e
Sina i oca! sjajni oskrnitelju
Najsvetlijeg boga himena! hrabri Marse!
Vje�no cvatu�i, nje�no voljeni zavodnice,
�to crvenim sjajem topi� sveti sneg
Na �istom krilu Dijane! vidljivo bo�anstvo
�to tjelesno bratimi� nemogu�nosti
I sili� ih da se ljube!
Govori� svakim jezikom i za svaku svrhu!
O ti, probni kamena srdaca!
Zamisli, buni se rob tvoj, �ovjek!
Uni�ti ih svojom snagom, i razdorom pometi,
Da �ivotinje zavladaju ovim svijetom!"
�ekspir izvrsno opisuje su�tinu novca. Da bismo ga razumjeli, po�injemo prije svega s izlaganjem Geteova stava.
�to za mene postoji pomo�u novca, �to ja mogu platiti, tj. �to novac mo�e kupiti, to sam ja, sam posjednik novca. Kolika je snaga novca, tolika je moja snaga. Svojstva novca su moja - njegova posjednika - svojstva i su�tinske snage. To �to ja jesam i �to mogu, nije, dakle, nikako odredjeno mojom individualno��u. Ja jesam ru�an, ali mogu kupiti najljep�u �enu. Dakle, ja nisam ru�an, jer je djelovanje ru�no�e, njena odbojna snaga, uni�tena pomo�u novca. Ja sam - prema svojoj individualnosti - hrom, ali mi novac pribavlja 24 noge; dakle, ja nisam hrom; ja sam rdjav, nepo�ten, nesavjestan, glup �ovjek, ali je novac cijenjen, dakle cijenjen je i njegov posjednik. Novac je najvi�e dobro, dakle i njegov posjednik je dobar, novac me, osim toga, oslobadja muka da budem nepo�ten; dakle, unaprijed se pretpostavlja da sam po�ten; ja sam bez duha, ali novac je zbiljski duh svih stvari, pa kako bi njegov posjednik bio bez duha? Osim toga, on mo�e kupiti umne ljude, a onaj koji ima mo� nad umnim ljudima, nije li on umniji od umnijih! Ja, koji pomo�u novca mogu sve za �im �ezne ljudsko srce, ne posedujem li ja sve ljudske mo�i! Ne pretvara li, dakle, moj novac sve svoje nemo�i u njihovu suprotnost?
Ako je novac veza koja me vezuje za ljudski �ivot, za dru�tvo, za prirodu i ljude, nije li novac veza svih veza! Ne mo�e li on razrje�iti i vezati sve veze! Nije li on zato i op�e svojstvo razdvajivanja? On je prava moneta razdvajanja kao �to je i pravo sredstvo veze, galvano[62] kemijska snaga dru�tva.
�ekspir osobito isti�e dva svojstva novca:
1. on je vidljivo bo�anstvo, pretvaranje svih ljudskih i prirodnih svojstava u njihovu suprotnost, op�a zamjena i obrtanje stvari; on bratimi nemogu�nosti;
2. on je op�a prostitutka, op�i svodnik ljudi i naroda.
Izopa�avanje i zamenjivanje svih ljudskih i prirodnih kvaliteta, bratimljenje nemogu�nosti - bo�anska snaga - novca le�i u njegovu bi�u kao otudjenom, ospoljenom, ospoljavajucem, rodnom bi�u �ovjeka. On je ospoljena mo� �ovje�anstva.
�to ja ne mogu kao �ovjek, dakle, �to ne mogu moje individualne su�tinske snage, to mogu pomo�u novca. Novac, dakle, �ini svaku od tih su�tinskih snaga ne�im �to ona po sebi nije, tj. njenom suprotno��u.
Ako �elim neko jelo ili su mi potrebna po�tanska kola, jer nisam dovoljno jak da put predjem pe�ke, novac mi pribavlja jelo i po�tanska kola, tj on pretvara moje �elje iz bi�a predod�be u �ivot, iz njegovo osjetilno, zbiljsko postojanje, iz predod�be u �ivot, iz predo�enog bitka u zbiljski bitak. Kao to posredovanje novac je istinska stvarala�ka snaga.
Demande[63] postoji isto tako za onoga ko nema novca, ali njegove demende je samo bi�e predod�be, koje na mene, na tre�ega, na druge nema djelovanja, koje nema egzistencije, dakle, za mene samog ostaje nestvarno, bespredmetno. Razlika izmedju efektivne demende, koja se bazira na novcu, i neefektivne, koja se bazira na mojoj potrebi, na mojoj strasti, na mojoj �elji itd., jest razlika izmedju bitka i mi�ljenja, izmedju predod�be koja egzistira samo u meni i predo�dbe koja je za mene zbiljski predmet izvan mene.
Ako nemam novaca za putovanje, nemam potrebe, tj. nemam stvarne i ostvarljive potrebe za putovanjem. Ako imam sklonost za studiranje, ali nemam za to novaca, nemam nikakve sklonosti za studiranje, tj, nemam efikasne, istinske sklonosti. Naprotiv, ako ja nemam stvarno nikave sklonosti za studiranje, ali imam volje i novaca, onda imam efikasnu sklonost. Novac kao izvanjsko op�e sredstvo i mo� koje ne proizilazi iz �ovjeka i ljudskog dru�tva kao dru�tva, mo� pretvaranja predod�be u zbiljnost i zbiljnosti u �istu predod�bu, pretvara isto tako zbiljske ljudske i prirodne su�tinske snage u �isto apstaktne predod�be, i zato u nesavr�enosti, mu�ne utvare, kao �to, s druge strane, zbiljske nesavr�enosti i utvare, zbiljski nemocne su�tinske snage individuuma, koje postoje samo u njegovoj ma�ti, pretvara u zbiljske su�tinske snage i mo�i. Dakle, ve� prema tom odredjenju, novac je op�e izopa�enje individualnosti, koje ih obr�e u njihovu suprotnost i njihovim svojstvima pridaje protivrje�na svojstva.
Kao mo� koja izopa�ava novac se pojavljuje i prema individuumu i prema dru�tvenim vezama koje pretendiraju na to da za sebe budu bi�e. On pretvara, vjernost u nevjernost, ljubav u mr�nju, mr�nju u ljubav, vrlinu u porok, porok u vrlinu, slugu u gospodara, gospodara u slugu, glupost u razumnost, razumnost u glupost.
Budu�i da novac, kao postoje�i djelotvorni pojam vrijednosti, zamjenjuje i razmjenjuje sve stvari, on je op�a zamjena i razmjena svih stvari, dakle, izopa�eni svijet, zamjena i razmjena svih stvari prirodnih i ljudskih kvaliteta.
Tko mo�e kupiti hrabrost, taj je hrabar ako je i pla�ljiv. Budu�i da se novac razmjenjuje ne samo za odredjeni kvalitet, za odredjenu stvar, za �ovjekove su�tinske snage, nego za cjelokupan ljudski i prirodni predmetni svet, on onda zamenjuje - gledano sa stanovni�tva njegova posjednika - svako svojstvo za svako svojstvo - pa takodjer i za njemu protivrje�no svojstvo i predmet; on je bratimljenje nemogu�nosti on prisiljava protivrje�nosti da se ljube.
Ako pretpostavi� �ovjeka kao �ovjeka, a njegov odnos prema svjetu kao ljudski odnos, ljubav mo�e� zamjenuti samo za ljubav, povjerenje samo za povjerenje itd. Ako �eli� u�ivati u umjetnosti, mora� biti umjetni�ki obrazovan �ovjek; ako �eli� vr�iti utjecaj na ljude, mora� stvarno biti �ovjek koji djeluje poti�u�i na druge ljude. Svaki od tvojih odnosa prema �ovjeku -i prema prirodi - mora biti odredjeno ispoljavanje tvog zbiljskog individualnog �ivota koji odgovara predmetu tvoje volje. Ako ti voli� a ne izaziva� ljubav partnera, tj. ako tvoja ljubav kao ljubav ne izaziva uzajamnu ljubav, ako kao �ovjek koji voli ne postane� kroz �ivotno ispoljavanje voljeni �ovjek, tvoja ljubav je nemo�na, ona je nesre�a.