I�tvan Mesaro�
Marksova teorija otu�enja
Legende se lako izmi�ljaju a te�ko je otarasiti ih se. Prazan balon (potpuno neznanje o svim relevantnim dokazima) i puno vru�eg vazduha (�isto ma�tanje) dovoljno je da ih pokrene, dok istrajnost takvog ma�tanja obezbe�uje gorivo za takav �udesan let. U odre�enoj meri �emo se baviti, u poglavlju koje se bavi Kontroverzama o Marksu, glavnim legendama asociranim sa Ekonomskim i filozofskim spisima iz 1844. U ovom trenutku, ipak, moramo se ukratko pozabaviti legendom koja ima manje istaknuto mesto u raznovrsnim interpretacijama u eksplicitnom obliku, ali koja ipak jeste od velikog teorijskog zna�aja za adekvatnu ocenu Marksovog dela u celosti.
Spisi iz 1844., kao �to smo videli, postavljaju osnovu marksisti�kog sistema, koncentri�u�i se na koncept otu�enja. Gore pomenuta legenda tvrdi da Lenjin nije bio svestan ovog koncepta i da on nije igrao ulogu u elaboraciji njegovih sopstvenih teorija. (U o�ima mnogih dogmatista ova navodna �injenica je sama po sebi, naravno, opravdanje da koncept otu�enja ozna�e "idealisti�kim".)
Da je Lenjin zaista proma�io Marksovu kritiku kapitalisti�kog otu�enja i postvarenja - njegovu analizu "otu�enog rada" i sve �to iz nje nu�no proizilazi - propustio bi su�tinu Marksove teorije: osnovnu ideju marksisti�kog sistema.
Nema potrebe isticati da ni�ta ne mo�e biti dalje od istine od ove navodne �injenice. Upravo je stvar suprotna: za Lenjinov razvoj kao marksiste, njegovo shvatanje koncepta otu�enja u njegovom pravom zna�enju igralo je vitalnu ulogu.
Neosporna je �injenica da sva Lenjinova zna�ajna teorijska dela - uklju�uju�i kritiku Ekonomskog romantizma kao i njegovu knjigu Razvoj kapitalizma u Rusiji - dolaze posle Komentara Svete porodice napisane 1895. Centralna ideja izra�ena u ovom delu u obliku komentara ostala je u centru Lenjinovih ideja u njegovim kasnijim spisima. Na�alost, ovde ne mo�emo pratiti razvoj Lenjinove misli. Moramo se zadovoljiti fokusiranjem pa�nje na nekoliko ta�aka koje su direktno relevantne za temu o kojoj raspravljamo.
Od najve�eg je zna�aja u vezi sa ovim da u njegovom delu Lenjin citira duga�ak pasus iz ovog ranog dela i komentari�e: "Ovaj pasus je vrlo karakteristi�an, jer pokazuje kako je Marks pri�ao osnovnoj ideji celog njegovog 'sistema', sit venia verbo, tj. konceptu dru�tvenih odnosa u proizvodnji."
Od malog je zna�aja da li neko, polu-apologetski, pod navodnike stavi re� "sistem", ili ne. (Lenjin je, razumljivo, morao to da uradi zbog uobi�ajenih polemi�kih referenci na "izgradnju sistema", asociranih u marksisti�koj literaturi, sa hegelijanskom filozofijom.) Ono �to je od vitalnog zna�aja u vezi sa ovim je �injenica da je "osnovna ideja celog Marksovog sistema" - "koncept dru�tvenih odnosa u proizvodnji" upravo njegov koncept otu�enja, tj. marksisti�ka kriti�ka demistifikacija sistema "samootu�enja rada", "ljudskog samootu�enja", "prakti�no otu�enog odnosa �oveka prema njegovoj objektivnoj su�tini", itd., kao �to je Lenjin to ispravno shvatio. Ovo mo�emo jasno videti ako pro�itamo pasus na koji se Lenjinov komentar odnosi:
"Prudonova �elja da ukine ne-posedovanje i stari oblik posedovanja potpuno je identi�na sa njegovom �eljom da ukine prakti�no otu�en odnos �oveka prema njegovoj objektivnoj su�tini, da ukine politi�ko-ekonomski izraz ljudskog samootu�enja. Po�to je, ipak, njegova kritika politi�ke ekonomije jo� uvek ograni�ena premisama politi�ke ekonomije, reaproprijacija objektivnog sveta jo� uvek se zami�lja u politi�ko-ekonomskoj formi posedovanja. Prudon zaista ne suprotstavlja posedovanje ne-posedovanju, kao �to ga Kriti�ki Kriticizam tera na to, ve� posedovanje prema starom obiku vlani�tva, prema privatnom vlasni�tvu. On progla�ava posedovanje za 'socijalnu funkciju'. U takvoj funkciji, 'interes' nije usmeren ka 'isklju�ivanju' drugoga, ve� ka pokretanju i realizovanju mojih sopstvenih mo�i, mo�i moga bi�a. Prudon nije uspeo da ovu misao razvije na odgovaraju�i na�in. Koncept 'ravnopravnog posedovanja' je politi�ko-ekonomski i stoga jo� uvek otu�eni izraz principa da objekt za �oveka, kao objektivno bi�e �oveka, u isto vreme jeste egzistencija �oveka za drugog �oveka, njegov ljudski odnos prema drugom �oveku, socijalno pona�anje �oveka u odnosu na drugog �oveka. Prudon ukidan politi�ko-ekonomsko otu�enje unutar politi�ko- ekonomskog otu�enja."
Oni koji su dovoljno upoznati sa Ekonomskim i filozofskim spisima iz 1844. ne�e imati problema da prepoznaju da ove ideje poti�u iz Pariskih spisa. u stvari, ne samo ove stranice nego i mnoge druge je Marks iz Spisa iz 1844. prebacio u Svetu porodicu. Ruski komitet zadu�en za objavljivanje sabranih dela Marksa, Engelsa i Lenjina - isti komitet koji spise iz 1844. nalazi "idealisti�kim" - primetila je u napomeni u Lenjinovoj knjizi da je Marks "zna�ajno pove�ao po�tno planiranu veli�inu knjige dodavanjem delova iz ekonomskih i filozofskih spisa na kojima je radio u leto 1844. Lenjin, naravno, nije mogao �itati Marksove Spise iz 1844., ali je citirao odre�eni broj zna�ajnih pasusa, uz one o Prudonu, koji poti�u iz Spisa iz 1844. i koji se bave problematikom otu�enja."
Ako su, onda, Marksovi Spisi iz 1844. idealisti�ki, onda je Lenjinova pohvala njihovog centralnog koncepta - inkorporiranog iz njih u Svetu porodicu - kao "osnovna ideja celog Marksovog sistema". A to jo� nije najgore od svega. Jer Lenjin nastavlja sa pohvalama ovom delu (videti njegov �lanak o Engelsu) ne samo zato �to "sadr�i osnove revolucionarnog materijalisti�kog socijalizma" ve� i zato �to je pisano "u ime realne, ljudske osobe". Stoga izgleda da Lenjin "kapitulira" ne samo "idealizmu", poistove�uju�i ga sa "revolucionarnim materijalisti�kim socijalizmom", ve� - horrible dictu - i sa "humanizmom".
Nema potrebe nagla�avati, ovaj "humanizam" pisanja "u ime stvarne, ljudske osobe" prosto je izraz "stanovi�ta rada" koje karakteri�e Spise iz 1844.. On izra�ava - u eksplicitnoj polemici izme�u fiktivnih entiteta idealisti�ke filozofije - kriti�ki usvojeno stanovi�te "radnika, potla�enog od strane vladaju�ih klasa i dr�ave";... stanovi�te proletarijata nasuprot "vlasni�koj klasi" koja "se ose�a sre�nom i potvr�enom u ovom samootu�enju, i prihvata je kao svoju sopstvenu mo�", dok se "klasa proletarijata ose�a anihiliranom u svom samootu�enju; ona u njoj vidi svoju bespomo�nost i realnost nehumane egzistencije". To je ono �to su Lenjin i Marks imali na umu kada su govorili o "realnoj, ljudskoj osobi". Ipak, ni jedna koli�ina tekstualnih dokaza nije dovoljna da ostavi utiska na onoga ko, umesto da zaista "�ita Marksa" (ili Lenjina), preferira da u �itanju klasika marksisti�ke misli vidi svoje sopstvene legende, koje predstavljaju - pod velom sna�no-zvu�e�eg verbalnog radikalizma - sterilni dogmatizam birokratsko-konzervativnog ma�tanja.
Kao �to je Lenjin brilijantno primetio, centralna ideja Marksovog sistema je njegova kritika kapitalisti�kog postvarenja dru�tvenih odnosa proizvodnje, otu�enje rada kroz postvarene medijacije najamnog rada, privatnog vlasni�tva i razmene.
Zaista, Marksova generalna koncepcija istorijske geneze i otu�enja socijalih odnosa proizvodnje, zajedno sa njegovom analizom objektivnih ontolo�kih uslova nu�nog prevazila�enja otu�enja i postvarenja, konstitui�e sistem u najboljem smislu te re�i. Ovaj sistem nije ni�ta manje, ve� vi�e rigorozan od filozofskih sistema njihovih prethodnika, uklju�uju�i Hegela; �to zna�i da svako ispu�tanje i samo jednog od sastavnih delova nu�no izvr�e celu sliku, ne samo jedan njen aspekt. Tako�e, marksisti�ki sistem nije jednostavniji ve� daleko kompleksniji od hegelijanskog; jer jedna je stvar ingeniozno izmisliti logi�ki odgovaraju�e "medijacije" izme�u "misaonih entiteta", a sasvim druga identifikovati u stvarnosti kompleks me�usobnih veza slo�enih socijalnih fenomena, prona�i zakone koji upravljaju njihovim institucionalizacijama i transformacijama jedne u drugu, zakone koji odre�uju njihovu relativnu "fiksnost" kao i njihove dinami�ke promene, demonstrirati sve ovo u stvarnosti, na svim nivoima i u svim oblastima ljudske aktivnosti. Konsekventno, svaki poku�aj �itanja Marksa van pojmova njegovog sistema ve� u skladu sa nekim pretpostaljenim "nau�nim modelom" popularnim u na�e vreme, li�ava marksisti�ki sistem njegovog revolucionarnog zna�aja i "pretvara u zbirku beskorisnih pseudo-na�nih koncepata."
Ne treba nagla�avati da je Marksov sistem radikalno druga�iji od Hegelovog. Ne samo u pogledu suprotnosti ime�u stvarnih socijalnih fenomena, koje je oslikao Marks, i Hegelovih "entiteta misli", ve� i tako�e u tome �to Hegelov sistem - usled njegovih internih kontradikcija - jeste zatvoren od strane samog Hegela, dok Marksov sistem ostaje otvoren. Vrati�emo se ovom pitanju od vitalnog zna�aja - o razlici izme�u zatvorenog i otvorenog sistema - u poslednjem delu ove glave. Ali prvo moramo da razmotrimo strukturu marksisti�kog sistema u celosti, da bi smo bolje razumeli njegovu vi�estruku kompleksnost.
Povr�no posmatrano, Ekonomski i filozofski spisi iz 1844. su kriti�ki komentari o Hegelu i teorijama politi�kih ekonomista. Pa�ljivije �itanje, ipak, otkriva mnogo vi�e od toga. Jer je kritika ovih teorija sredstvo za razvijanje Marksovih sopstvenih ideja o mno�tvu me�usobno povezanih problema.
Kao �to je ve� spomenuto, sistem koji mo�emo primetiti u Spisima iz 1844. je sistem in statu nascendi. Ovo se mo�e videti pre svega iz �injenice da se osnovna ontolo�ka dimenzija samootu�enja rada ne javlja u svojoj univerzalnosti sve do pred kraj ovog dela, tj. do odeljka o novcu. U stvari, ovaj odeljak je napisan posle Marksove kriti�ke analize Hegelove filozofije u istom spisu, iako je u �tampanim verzijama ona stavljena na kraj (po Marksovoj �elji). I to je hronolo�ki detalj koji se ne sme zanemariti. Zaista, Marksova duboka analiza hegelijanske filozofije u celosti - omogu�ena njegovom analizom politi�ke ekonomije koja mu je pomogla da shvati da "Hegelovo stanovi�te stanovi�e moderne politi�ke ekonomije", stavlja u Marksove ruke klju� za otklju�avanje kona�ne ontolo�ke tajne "nov�anog sistema", omogu�iv�i mu time da otpo�ne sveobuhvatnu elaboraciju materijalisti�ko dijalekti�ke teorije vrednosti. (Uporedite ovaj deo Spisa iz 1844., u konkretnosti kao i sveobuhvatnosti bez obzira na njihovu malu veli�inu, sa delom koje se bavi istom problematikom: Marksovim Komentarima o Elementima politi�ke ekonomije D�ejms Mila, koji su napisani malo pre njegove Kritike Hegelove dijalektike i filozofije u celosti, verovatno u maju ili junu 1844.) Nije ni malo slu�ajno da je zna�ajan deo ovih stranica o Mo�i novca kasnije Marks inkorporirao u Kapital.
Ali, �ak iako ova op�ta ontolo�ka dimenzija samootu�enja rada nije eksplicitno izra�ena sve do samog kraja Spisa iz 1844., ona je implicitno tu, iako naravno na ni�em nivou generalizacije, skoro od samog po�etka. Isprva je prezentirana u ovom sistemu in statu nascendi samo kao neodre�ena intuicija, i shodno tome, Marksov metod analize je vi�e reaktivan nego pozitivan i samoodr�avaju�i: on pu�ta da ga vodi problematika neposrednog subjekta njegove kritike, odnosno spisi politi�kih ekonomista.
Kako se njegova saznanja akumuliraju (kroz postepeno shvatanje da parcijalni aspekti: "radnik kao roba", "apstraktan rad", "jednostran rad, nalik ma�ini", "zemlja otu�ena od �oveka", "uskladi�ten ljudski rad = mrtav kapital", itd. pokazuju u istom pravcu) isprva usvojeni okvir ispostavlja se preuskim i Marks ga odbacuje.
Od diskusije o otu�enom radu pa nadalje Marks kre�e drugim putem: centar referencije svakog pitanja je sada koncept "otu�enog rada" kao "esencijalne veze" izme�u �itavog niza otu�enja i "nov�anog sistema". A ipak, iako je ovaj program tu u poslednjem odeljku prvog spisa, nije potpuno realizovan sve do samog kraja tre�eg spisa. U njemu Marks uspeva na kraju da demistifikuje "nov�ani sistem" - kona�nog posrednika svih otu�enih medijacija, ove "veze izme�u ljudskih potreba i objekta, izme�u njegovog �ivota i njegovih sredstava za �ivot", ova "vidljiva bo�anstvenost" je "otu�ena sposobnost �ove�anstva", kao "eksterni, zajedni�ki medijum i sredstvo pretvaranja slike u realnost i realnosti u obi�nu sliku (sredstvo koje ne poti�e od �oveka kao �oveka i od ljudskog dru�tva kao dru�tva)", kao "egzistiraju�i i aktivan koncept vrednosti ..." - svet naglava�ke - "bratimljenje nemogu�nosti" koje "�ini da se kontradikcije spajaju". I sve to u kontekstu obja�anjavanja "zaista ontolo�kih afirmacija su�tinskog bi�a (prirode)", "ontolo�ku su�tinu ljudske strasti", i "egzistenciju su�tinskih objekata za �oveka, i kao objekata u�ivanja i objekata aktivnosti."
Stoga je Marksov sistem in statu nascendi ostvaren onda kada jasno shvata da iako nov�ani sistem dosti�e svoj vrhunac u kapitalisti�kom na�inu proizvodnje, njegova unutra�nja priroda ne mo�e se razumeti u ograni�enom istorijskom kontekstu ve� u �irem ontolo�kom okviru �ovekovog razvoja kroz njegov rad, tj. kroz ontolo�ki samo-razvoj rada putem nu�nih posrednika uklju�enih u njegovo nu�no samootu�ivanje i postvarenje u odre�enoj fazi (ili fazama) procesa samorealizacije.